Samovo carstvo
U šestom su stoljeću slavenska plemena počela naseljavati prostor sadašnje Češke republike. Slaveni su zamijenili Germane. Dolazili su iz teritorija sadašnje zapadne Ukrajine i istočne Poljske. Na početku nisu bili ujedinjeni u nikakav čvrst državni sastav. Bili su podijeljeni u nekoliko plemena.
Počeli su se boriti s Avarima koji su se uselili u Panoniji. Avari su bili nomadi. Tijekom zime su živjeli zajedno sa Slavenima u njihovim naseljima. Naravno, da se ovo nije moglo svidjeti njihovim muževima.
Sve se promijenilo dolaskom franačkog kupca Sama na područje ovih Slavena.
U ovo su doba Slaveni ustali protiv Avara. Samo im je pomogao pobijediti Avare a bio je odabran vođom slavenskih plemena.
Samovo je carstvo bilo prvi državni sastav Slavena u srednjoj Europi (623-658).
Samo je imao 12 supruga, 22 sina i 15 kći.
Godine 631. Samo je u bitci u Wogastiburgu pobijedio franačkog kralja Dagoerta.
Samovo se carstvo raspalo 658. godine kada je Samo umro.
Samovo je carstvo obuhvaćalo prostor sadašnje Češke republike, istočne Njemačke, zapadne Mađarske, jugozapdne Poljske, istočne Austrije, zapadne Slovačke i sjeverne Slovenije.
Jedinim izvorom o Samovom carstvu je Fredegarova kronika.
Velikomoravska kneževina
Početkom 9. stoljeća su postajale na teritoriju sadašnje Češke i Slovačke dvije kneževine.
Moravska je kneževina obuhvaćala prostor sadašnje istočne Češke republike (Moravska). Nitranska je kneževina obuhvaćala područje sadašnje Slovačke.
U Moravskoj je knezevini vladao knez Mojmir a u Nitranskoj knezevini Pribina.
Godine 833. je Mojmir istjerao nitranskog kneza Pribinu iz njegove države. Nakon toga je Mojmir ujedinio dvije kneževine, Moravsku i Nitransku a tako je nastala Velikomoravska kneževina.
Velikomoravska je kneževina na zapadnoj strani graničila s kraljevstvom Istočne Franačke, koje je htjelo podvladiti Velikomoravsku pomoću širenja kršćanstva.
No, Slaveni nisu razumjeli franačko kršćanstvo. Kralj je Istočne Franačke 846. Godine imenovao Rastislava knezom Velikomoravske kneževine. No, Rastislav je provodio samostalnu i neovisnu politiku od Franaka.
Novi je knez Velikomoravske trebao imati službenike koji bi upotrebljavali domaći, slavenski jezik. U Velikomoravskoj u ovo doba nije bio ujedinjen slavenski jezik, ni slavensko pismo (alfabet). Knezevina je mogla biti samostalnom od Franaka samo kad bi koristila domaći slavenski jezik u crkvenom životu, liturgijama ili u misima.
Rastislav je zato zamolio bizantskog cara da mu pošalje učitelje koji bi podučavali i širili kršćanstvo u slavenskom jeziku. Car mu je poslao braću Konstantina (Ćiril) i Metoda. Obojica su braća savladala staroslavenski jezik koji se govorio u njihovoj domovini (Solun, sadašnja Grčka). Velikomoravski narod je razumio ovaj jezik. Bio je slični njihovu jeziku.
Konstantin je također sastavio novo pismo prema grčkom alfabetu, glagoljicu. Na staroslavenski jezik je bila provođena Biblija.
Godine 870. Velikomoravska imala je novog kneza Svatopuluka koji je Frankom trebao platiti pristojbu. No, bio je to uspješan i snažan vladar. Velikomoravska je kneževina tijekom njegova vladanja obuhvaćala sadašnju Češku republiku, Slovačku te Mađarsku. Dalje je proširio opseg države o Sasku, južnu Poljsku, dio Austrije, Ukrajine i Bugarske.
Područje sadašnje Češke republike bilo je dijelom Velikomoravske. No, češka su plemena imala vlastitog kneza Bořivoje koji je bio podređen Svatopluku.
Kad je Bořivoj I. umro češka su plemena postala čvršćim dijelom Velikomoravske. Ovo je doba trajalo samo nekoliko godina.
Poslije raspada Velikomoravske kneževine, češka su se plemena otprilike na području sadašnje srednje i zapadne Češke republike počela razvijati pod vladom dinastije Přemyslovića, sve do 14. stoljeća.
Godine 1030., također je i Moravska (sadašnji istočni dio Češke republike), bivši centar Velikomoravske kneževina postala dijelom Češke kneževine.
Velikomoravska je nestala otprilike 907. godine zbog mađarskih napada i borbe sinova Svatopluka za vlast
